SPORTAŠ TJEDNA – MARIO IVIĆ
Nogometaši Hajduka iz Širokoga Polja ove su godine nagovijestili borbu za naslov prvaka. Međutim, u dosadašnjem dijelu ne ide sve prema planu. U nedjeljnom derbiju u Budrovcima jedan je igrač – golman obilježio susret. Riječ je o Mariju Iviću, golmanu Hajduka koji je obranio niz teških udaraca čime je domaće napadače doveo u stanje očaja. Njegovom zaslugom Hajduk je osvojio bod, a to je bilo dovoljno da njihov golman ponese titulu sportaša tjedna.
U nedjelju u Budrovcima, pravili ste čuda na golu Hajduka. Prema izvješću, obranili ste više od deset čistih prilika. Jeste li zadovoljni vašom igrom i osvojenim bodom u Budrovcima?
- Uvijek je teže igrati u gostima, tako da mislim da je svaki gostujući bod dobar. Mislim da možemo biti zadovoljni jer su Budrovčani, prema mome mišljenju, najbolja momčad u ligi. Imaju dobroga trenera Branka Nikolića i redovito treniraju, fizički su dobro pripremljeni, a to je najvažnije. Mi smo se prvih tridesetak minuta branili, uspio sam obraniti sve udarce domaćih napadača i mogu reći da je ovo bio moj dan.
Već ste drugu godinu na vratima Hajduka. Jeste li zadovoljni svojim nastupima?
- Da, dvije sam godine ovdje. Stekao sam status prvoga golmana, imam sigurnost koja je potrebna za golmanski posao i jednostavno ulogu golmana poistovjećujem s vatrogascem koji mora popraviti stvar. Tako i ja spašavam ono što su propustili moji suigrači. Naravno, uvijek može bolje, ali ja vrijedno treniram i siguran sam da će moja karijera napredovati.
Hajduk je na početku imao velike ambicije, spominjao se i naslov prvaka. Međutim, dosadašnje igre to i nisu baš pokazale. Što mislite da je razlog tome te ima li još vjere u osvajanje prvenstva?
- Da, ambicije su kod nas velike i još uvijek vjerujemo da možemo biti prvaci. Ipak je prvenstvo dugačko, ima još dosta utakmica te se svašta može dogoditi. U nekoliko utakmica nismo imali sreće, stvarali smo prilike, ali nas gol nije htio. Recimo, prošle nedjelje igrali smo upravo protiv vodećega Poleta: nadigrali smo ih u svim segmentima igre, oni su tada na vratima imali raspoloženoga Miru Vuksanovića koji je branio odlično. Ali, to je nogomet, golovi i bodovi se broje. Jedinu katastrofalnu utakmicu odigrali smo u Gašincima gdje se nismo sastali sa loptom. Valjda se i takva utakmica mora dogoditi. Do kraja jesenskoga dijela prvenstva još je četiri kola i vjerujem da ćemo smanjiti bodovni zaostatak za vodećima, a onda na proljeće punim gasom u lov za Poletom.
Obitelj Ivić jedna je od najnogometnijih obitelji; brat igra u Čepinu, vi ste golman u Hajduk bratić Ljuban igra u Đakovo Croatiji, drug bratić Anđelo je s vama u Hajduku. Tata Paprica vjerni je navijač, dugogodišnji domar na igralištu i pratitelj svih nogometnih događanja. Tko je najbolji u obitelji? Je li tata strog sudac?
- Da, sva smo četvorica u nogometu, ali teško mi je reći tko je od nas najbolji. Važno nam je da radimo ono što volimo, da se zajednički družimo i uživamo u nogometu. Brat Domagoj je već nekoliko godina u Čepinu, tamo je dobio i posao i stekao je nogometno ime. Što se tiče tate, da, prati nas uvijek, a iskreno, ponekad čak i pretjeruje haha… Njegovi komentari uvijek su točni i sve mora biti po njegovom. S njim nema rasprave, to smo prihvatili i tako se ponašamo. Ove godine više pozornosti posvetio je utakmicama Čepina, ali redovito gleda i Đakovo Croatiju i naravno Hajduk.
Mlad ste golman, ima li ambicija i za klubove iz višeg ranga?
- Dosada se nisam susretao s nekim ponudama, tako da nisam ni puno razmišljao o odlasku iz Hajduka. Vidjet ćemo što nosi budućnost.
Kako ste se odlučili biti golman?
- Moja je golmanska karijera krenula još u limačima te se tako nastavila. Ipak, ponekad sam znao uskočiti i odigrati i druge pozicije, no prije svega sam golman.
Tko je Mario Ivić izvan nogometnoga terena? Čime se još bavite?
- Trenutno mogu reći da sam nezaposlen te tražim posao, stoga mi je, osim nogometa, to glavna zanimacija.
