SPORTAŠ TJEDNA – IGOR BEŠLIĆ
Igor Bešlić nogometno je ime koje već dugi niz traje na slavonsko-baranjskim terenima. Dijete Croatije okušao se u trećeligaškom nogometu (Bedem i Đakovo Croatia), a već nekoliko sezona igra za Slavoniju iz Punitovaca, klub koji je ulaskom u Prvu županijsku ligu ostvario najveći uspjeh. Već dugi niz godina poznajemo gani kao strastvenoga igrača maloga nogometa.
Napadač kojega golovi idu u sedmom je kolu postigao hat-trick u Josipovcu i svojim golovima slomio momčad Radnika što mu je donijelo titulu sportaša tjedna.
Nogometno ime Igora Bešlića već je jako dugo prisutno u Đakovštini pa i Slavoniji i Baranji. Kako biste predstavili svoju nogometnu karijeru?
- Sa sedam godina roditelji su me upisali u NK Croatia Đakovo gdje sam započeo svoje prve nogometne korake. Trenirao sam i igrao u svome gradu do spajanja naših đakovačkih klubova, a nakon toga sam, na poziv trenera Bogdana, otišao u klub s velikom tradicijom, NK Bedem Ivankovo. U Bedemu sam proveo tri godine igrajući 3. HNL Istok. Zatim sam se zbog poslovnih obveza nakratko vratio u HNK Đakovo Croatia, ali sam ubrzo odlučio igrati za NK Slavonija Punitovci. U Slavoniji sam se odmah osjetio dobrodošlim i cijenjenim te sam se iz tih razloga zadržao do danas.
Bili ste jedan od talenata đakovačkoga nogometa, međutim, treća liga, Croatia i Đakovo bili su vaši najviši dosezi. Je li Igor mogao postići i više u nogometu?
- Smatram da svatko od nas može bolje i više, tako da vjerujem da sam i ja, uz malo sportske sreće, mogao postići više u svojoj karijeri. Ipak, moram naglasiti da sam zadovoljan postignutim.
Već ste se nekoliko godina skrasili u Punitovcima te prošli put od Druge županijske do Prve županijske lige. Kako ocjenjujete kvalitetu liga u kojima ste igrali?
- Da, dolazak u NK Slavonija Punitovci bio je moj jako dobar odabir i stvarno sam zadovoljan sa svim uvjetima ovdje. Što se tiče lige, smatram da je ulazak u 1. ŽNL povijesni uspjeh za klub, a kvaliteta se liga naravno razlikuje, kako u samome pristupu, tako i u fizičkoj spremi igrača te dinamičnosti same igre.
Slavonija je, posebice prošle godine, bila hit prvenstva. Čini se da se složila dobra škvadra, koja nema samo nogometne vrijednosti, nego i one prijateljske. Kakav je vaš dojam?
- Naravno, složio bih se s vama da smo prošle godine, kao novaci u ligi, bili hit prvenstva i žao mi je što nismo otišli i korak više. Da, stvarno smo jako dobra škvadra koja ima nogometne, ali i one prijateljske vrijednosti jer ipak je nogomet timski sport i bez zalaganja svakog igrača, nema uspjeha.
Ove se godine Slavonija mučila na početku, a možda je imala i najjači sastav dosada. Kakvo je vaše viđenje početka sezone? Kako komentirate činjenicu da je klub u dvije godine promjenio tri trenera?
- Zbog radnih obaveza i godišnjih odmora, imali smo nešto „mršavije“ pripreme i težak početak, ali nadam se da ćemo uz bolji pristup treninzima iz kola u kolo postizati i bolje rezultate. Dakako, bilo bi sjajno kada bismo se vratili na razinu od prošle godine i držali se vrha tablice. Što se tiče trenera, oni su kao i igrači, dolaze i odlaze, a svaki ima svoje kvalitete. Na nama igračima je da se prilagodimo načinu rada kako bismo što bolje pristupili treninzima i utakmicama.
Golovi vas idu, što pokazuju i vaša tri gola u Josipovcu. Kakvo je vaše viđenje?
- Uz motivaciju trenera i dobru igru suigrača, ostvarili smo veliku pobjedu protiv Radnika iz Josipovca. Da, svojim sam golovima malo iskočio u ovoj utakmici i donio vrlo važnu pobjedu, a nadam se da ću tako i nastaviti jer nas čeka još dosta dobrih utakmica.
Što biste rekli, kakav je Igor privatno?
- Mogu reći da sam zaposlen u Prosciutto Pannonico d.o.o. grupe Žito, a uz radne obveze, trudim se biti redovit na treninzima jer mislim da bez treninga nema ni rezultata. Također, volim odigrati i koji malonogometni turnir kada stignem.
Kako komentirate đakovačka nogometna zbivanja?
- Đakovo je grad sporta i u njemu ima jako dobrih nogometaša te trenera, uključujući i lokalne klubove. Mislim da se na đakovačkome području može pogledati kvalitetan i zanimljiv nogomet.
