IN MEMORIAM – MARINKO KELAVA (1960. – 2024.)
Danas 11. rujna đakovački su košarkaši u Nastavno sportskoj dvorani Đakovo odigrali prvu pripremnu utakmicu protiv Županje. Dolazeći u dvoranu prišao mi je Božidar Raguž-Lučić i kratko rekao: Jesi čuo da je umro Marinko Kelava. Dakako, odmah je primijetio moje iznenađenje, a meni su se počela vraćati slike iz košarkaških dana koje smo proveli s Rinkom, kako smo ga od milja zvali.
Moja košarkaška generacija koja je obilježila osamdesete i devedesete godina prošloga stoljeća bila je druga generacija od osnutka kluba 1974. godine. Tada sam zatekao i Marinka Kelavu, diplomiranoga inženjera građevine, prema kojemu sam kao starijem i obrazovanom čovjeku uvijek pokazivao poštovanje.
Marinko Kelava u KK Đakovo bio je od samoga osnutka; najprije je igrao za juniore, a kasnije i za seniore sve do sezone 1986./1987. godine kada se na legendarnoj utakmici protiv Cibone s velikim Draženom Petrovićem, zajedno s Ivicom Mandićem i Brankom Kindlom, oprostio od aktivnoga igranja.
Marinka Kelavu poznavali smo kao vrsnoga košarkaška koji je imao „zlatnu ruku“ odnosno u to vrijeme šutirao je s veće udaljenosti od današnje trice. Na basketima koji su bili sastavni dio našega košarkaškoga odrastanja pogađao je trice u serijama i doista ga je bilo teško zaustaviti. Ali, znali smo i za njegovu „tajnu“. Naime, na košarkaškoj utakmici slomio je nos i to je bila njegova slaba točka. Taj detalj navodi se u knjizi Đakovačke košarkaške godine: „Đakovačka ‘zlatna ruka’ Marinko Kelava odigrao je samo dvije utakmice jer ga ne ponovna operacija nosa privremeno udaljila od košarke“. Često smo ga zvali „mimoza“ jer je u strahu od ponovne ozljede nosa često znao tražiti prekršaje koji nisu bili. I uvijek je, ili prije ili poslije basketa, znao ispričati pokoju anegdotu iz đakovačkih košarkaških dana. Po još jednom detalju sjećam se Marinka Kelava: dolazeći u dvoranu ili basket uvijek je sve oslovljavao s „momak“.
O košarkaškim kvalitetama Marinka Kelava govorili su i brojna novinska izvješća. Evo jednoga s utakmice protiv Županje: „Gostovanje u Županji donijelo je veliko razočaranje u đakovačkom taboru. Blijeda igra, kao rezultat slabih priprema, odrazila se na gotovo cijelu momčad koja je igrala anemično, bez žara i htijenja za pobjedom, što su iskoristili Ivančičević, Marinac i društvo i bez većih napora svladali Đakovčane 94:82. Ipak, jedno ime skrenulo je pozornost na sebe. Riječ je o Marinku Kelavi koji je postigao 28 poena i bio nerješiva enigma za Županjce.“
KK Đakovo 1982./1983. (Marinko Kelava igrač s brojem 10)
Članak o utakmici protiv Oriolika kaže: „U takvoj ‘rovovskoj bitci’ najbolje se snalazio borac bez straha i mane Ivica Mandić s postignuntih 15 poena i precizni Marinko Kelava s 18 poena“.
Nakon završetka košarkaške karijere Marinko Kelava radio je kao inženjer građevine u Komunalnom poduzeću „Univerzal“, a zbog obiteljskih razloga početkom devedesetih godina odlazi u Kanadu gdje je živio da smrti.
U nekoliko navrata Kelava je boravio u Đakovo. Jedom prilikom prodavao je svoju obiteljsku kuću i tada je često dolazio na basket. Često je znao reći da moli boga da nitko ne kupi kuću kako bi što duže ostao u Đakovu. Jer uvijek je isticao da je u Đakovu najljepše.
I valjda je sudbina tako htjela da se njegov život ugasi u godini kada Košarkaški klub „Đakovo“ obilježava pedesetu obljetnicu postojanja. A Marinko je Kelava bio važan kotačić đakovačke košarke i ostat će upisan zlatnim slovima u njezinoj povijesti.
