IN MEMORIAM – ADAM KOPECKI (29. ožujka 1942. – 24. lipnja 2024.)
Ljeto je vrijeme kojega većina ljudi s radošću očekuje jer to je vrijeme godišnjih odmora, vrijeme kupanja i odlaska na more. Jednostavno, vrijeme koje se čeka! Ali, to zna biti i okrutno vrijeme, u kojemu upravo zbog odmora i užitka, često ostanete bez neke vam drage i dobre osobe. Takva vijest često vam promakne, iznenadi vas jer ste napustili grad želeći promijeniti sredinu, odmoriti se od svakodnevice i ljudi s kojima ste cijelu godinu u kontaktu. A upravo to se dogodilo i autoru ovih redaka koji se vratio iz Crikvenice i kojega je danas zatekla i iznenadila vijest da je umro Adam Kopecki, dugogodišnji zaposlenik Grada Đakova, ali i tajnik Košarkaškoga kluba Đakovo. Prije par mjeseci upitao sam njegovoga sina Anđelka kako otac, a on je samo rekao: Nije dobro! Leži kod kuće i iz dana u dan sve je slabiji! I kako to biva u ovim postmodernističkim vremenima obećanje da ću posjetiti čika Adama nije se ispunilo, jednostavno stigla je vijest o njegovoj smrti.
Adam Kopecki rođen je 29. ožujka 1942. godine u Josipovcu gdje je završio i osnovnu školu. Srednju upravnu školu završio je u Osijeku 1964. godine, a zatim se zaposlio u Općini Đakovo. Tijekom rada završio je Višu ekonomsku školu i Ekonomski fakultet u Osijeku.
Adam Kopecki bio je alfa i omega Košarkaškoga kluba Đakovo od samoga osnutka pa sve do današnjih dana. Iako u posljednje vrijeme nije bio aktivan, o čika Adamu i njegovoj tajničkoj dužnosti stalno su se prepričavale priče i razne dogodovštine. A njih je doista bilo mnoštvo.
O svom sudjelovanju u osnutku Košarkaškoga kluba Đakovo Adam Kopecki je u knjizi KK Đakovo 1974. – 1994. rekao: „Krajem 1973. godine zauzeo sam se na izradi programa osnivanja košarkaškoga kluba u Đakovu, jednostavno zbog velikoga broja dječaka koji su zavoljeli taj sport. Uz nesebičnu podršku đakovačkih sportskih radnika, među kojima treba istaknuti Eugena Njirjaka i Stjepana Rechnera, došli smo na ideju osnutka Košarkaškoga kluba Đakovo. Osnovan je Upravni odbor kojega su činili: Mišo Nikolić, Eugen Njirjak, Stjepan Rechner, Franjo Barišić, Silvestar Čar, Rudolf Išasegi, Marko Boduljak, Mijo Buruš i ja. Inicijativni odbor zadužio me za administrativne poslove, tj. trebao sam prikupiti sve potrebne akte za osnivanje kluba. Sve planirane aktivnosti oko registracije kluba obavljene su do kraja godine tako da smo klub registrirali krajem ožujka 1974. godine. Odmah smo krenuli s natjecanjem u Regionalnoj ligi Slavonije i Baranje.“
Početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća došlo je do generacijske smjene đakovačkih košarkaša. Osnivači kluba (Pavličić, Drenjančević, Vuić, Nikolić, Kuna, Mandić, Kelava, Brnada, Biljan, Kindl, Balog, Bučević, Čušić, Mitić…) prepuštali su mjesto mlađim igračima među kojima je bio i autor ovoga teksta. Tada smo kao dječaci slušali priče o Adamu, tajniku kluba za kojega nije bilo nerješive situacije. Bio je to čovjek koji je imao odgovore na sva pitanja i rješenja za sve probleme. Tada je u Đakovu postojala samo jedna dvorana (današnja srednjih škola) i uvijek je bio problem oko termina. Košarkaši su odlazili na treninge u Semeljce, a problemi s odlascima bili su epski opisivani. Uvijek je nedostajao barem jedan automobil, a tada bi uskakao čika Adam, dignut vjerojatno negdje s trosjeda s kojega je promatrao TV Dnevnik stizao je često u papučama i trenerci i svojim automobilom vozio igrače na trening u Semeljce. Uvijek je nešto gunđao, s poznatom uzrečicom: Boga ti, boga ti, ne može to tako! Ali, uvijek je čika Adam pronalazio najbolja rješenja.
Još uvijek mi je u sjećanju anegdota iz 1986. godine kada smo izgubili utakmicu od KK Belišća. To je bila utakmica koja je obilježila tu generaciju đakovačkih košarkaša jer tada smo se borili za prvo mjesto, a nesretno smo poraženi u posljednjim trenutcima utakmice (82:83). To je bila prva snimljena utakmica KK Đakovo. Nakon desetak dana dogovoreno je da ćemo utakmicu pogledati u obiteljskom domu čika Adama koji je tada imao DVD. Kao djeca smo se radovali kada smo se vidjeli na TV ekranu i tada nam je to bio veći užitak nego tuga i žalost za izgubljenom utakmicom.
A čika Adam bio je alfa i omega KK Đakovo, čovjek koji je brinuo o financijama kluba koje su, u odnosu na danas, doista bile minimalne. Ali, u svakoj situaciji on bi pronalazio zadovoljavajuće rješenje za obje strane. Posebno važnu ulogu i velike zasluge Adam Kopecki imao je u organizaciji dolaska tada najpopularnijega hrvatskoga kluba Cibone s legendarnim Draženom Petrovićem. Ali, uvijek samozatajan, nikada se nije gurao u prve redove niti sebi pripisivao uspjehe.
Vječni optimist koji je znao za svaki poraz pronaći riječi opravdanja, čovjek koji je neizmjernom energijom tjerao sve u klubu na još bolja postignuća. Jednostavno, tajnik kluba u potpunosti predan svom poslu. Često su i supruga Marija i dvoje djece Anđelko i Daria bili uskraćeni za pokoju obiteljsku uspomenu jer kod čika Adama košarka je bila na prvom mjestu.
Krajem stoljeća, 1999. godine Adam Kopecki postao je direktor Gradskoga poduzeća Cito koje će kasnije otvaranjem Nastavno sportske dvorane Đakovo preuzeti brigu o održavanju. Nakon punoga radnoga staža u mirovinu odlazi 2007. godine, ali je i dalje bio vjeran član KK Đakovo.
Osim rada u Košarkaškom klubu Đakovo, Adam Kopecki uvijek je s ponosom isticao i ljubav prema NK Omladinac iz Josipovca kao i prema Matici slovačkoj čiji je bio dugogodišnji član.
Adam Kopecki preminuo je 24. lipnja 2024. godine, sahranjen je na Mjesnom groblju u Josipovcu.
