IN MEMORIAM – VLADIMIR DUVANČIĆ 7. 5. 1951. – 15. 2. 2024.
Moram priznati da će početak ovoga teksta izazvati čuđenje čitatelja jer priznajem na početku sam napisao samo: IN MEMORIAM – VLADO. Zašto čuđenje? Vlado je znan u đakovačkom sportu, ne kao vrsni sportaš ili trener, nego kao zaljubljenik kakvih je malo ne samo u Gradu nego i šire. A ja, a vjerujem i većina sportaša i građana, ne znam Vladino prezime. Jer Vlado je za većinu nas koji smo ga poznavali uvijek bio samo Vlado.
A Gradom se brzinom munje proširila vijest: Umro je Vlado! Ta rečenica probudila je moja sjećanja na još jednoga velikoga sportskoga zaljubljenika. Naime, prije jedanaest godina također nas je napustio veliki obožavatelj sporta, također poznat mnogim Đakovčanima – Milan Ćurić Bumbar.
I što sada? Skupi Miro hrabrosti, nazovi Dom za starije i nemoćne osobe, na telefonu Vladina socijalna radnica koja mi je otkrila tko je Vlado? Vladimir Duvančić! Zbog prirode svoje bolesti u Dom za starije i nemoćne osobe primljen je 5. veljače 1999. godine. Dakle, Vlado je u Domu bio punih 25 godina. Dugo godina Vlado je bio nepokretan u svojim legendarnim kolicima koja su imala i registracijsku oznaku, a kada je dobio nova invalidska kolica s motorom, u šali je znao reći: Sada ću se prijaviti u Formulu 1!
Unatoč teškoj zdravstvenoj dijagnozi bio je čovjek pun duha, vedrine, oštroumnih dosjetki…
I nije vam trebao Sportski vodič grada Đakova kako biste znali kada se igra neka utakmica. Kada ste vidjeli Vladu da se spušta prema Stadionu Đakovo znali ste da igra Jedinstvo, Đakovo, Đakovo Croatia, kada ste ga zatekli na putu kroz Šenoinu ulicu znali ste da se igra na Stadionu Croatia 1971. Kada ste Vladu vidjeli pred dvoranom, igra se rukomet, košarka, odbojka. Njemu je bilo svejedno jer je volio sve sportove i navijao za sve klubove. Bio snijeg i led, kiša, sunce i temperatura preko 30 stupnjeva, Vlado u svojim kolicima kreće prema sportskim objektima. Jednostavno, on je sudjelovao u svim đakovačkim sportskim uspjesima, radovao se sa sportašima i trenerima, ali ponekad je znao biti i prilično kritičan kada nije išlo. To ste mogli prepoznati kada za vrijeme utakmice odlazi sa stadiona ili dvorane. Često je znao duhovito komentirati na svoj račun: Ovako bih i ja mogao igrati!
Bio je dobri duh đakovačkoga sporta, tako bismo mogli nazvati Vladu koji je preminuo 15. veljače 2024. godine u KBC Osijek. Sahrana Vlade Duvančića bit će u subotu u 14:00 sati na Gradskom groblju u Đakovu.
Počivao u miru!