ĐAKOVAČKO KOŠARKAŠKO SUTRA
Dugo se pokušavam othrvati izazovima i ne govoriti o hrvatskim košarkaškim prilikama ili, bolje rečeno, neprilikama koje se već polako približavaju trećem desetljeću (granica mi je posljednja hrvatska košarkaška medalja, op. a.), ali trenutna situacija u kojoj se nalazi slavonsko-baranjska košarka, a samim time i Košarkaški klub Đakovo ponukala me na to.
Jedina prava prvoligaška atmosfera – đakovačka
U posljednje dvije godine đakovački su košarkaši pričali doista lijepu sportsku priču; od one rezultatske i ulaska u Prvu košarkašku ligu (po prvi puta službeno iz naziva lige izbačeno „hrvatska“) do razno-raznih akcija koje su se doticale sportskoga odgoja i kulture. Đakovčani su, doduše, uz pozivnicu ušli u Prvu ligu, ali su u prvom dijelu pokazali silni entuzijazam kako na parketu tako i u publici. Svi redom gosti đakovačke dvorane hvalili su odličnu atmosferu koju je stvaralo od 300 do 500 đakovačkih navijača. Prisjećam se riječi trenera Jazina Luke Bujasa (sada već bivšega) koji je komentirajući poraz svoje momčadi, između ostaloga, izjavio: „Napokon! Lijepo je vidjeti pravu košarkašku atmosferu kakvu su napravili Đakovčani. E, da je meni u Zadru („Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku“, op. a) ovakva atmosfera, nažalost, ja igram pred 50 gledatelja“, pomalo rezignirano ustvrdio je zadarski trener. Đakovčani su redom pobjeđivali Kvarner, Jazine Arbanase, Universitas, Sonik Puntamiku, Dubravu, dakle, tri od prve četiri momčadi na kraju prvenstva. Igrala se lijepa, brza, šuterski moćna košarka u kojoj su đakovački igrači pobrali simpatije svih: od protivničkih trenera do publike. Za sve to dakako najveće zasluge pripadaju upravi kluba sastavljenoj uglavnom od bivših košarkaša koji su unijeli puno energije u projekt zvan prva liga.
U drugom dijelu stigao je pad. Tek gostujuća pobjeda protiv otpisanog Kvarnera i Dubrovnika dovelo je đakovački klub u opasnu zonu ispadanja. Maleni proračun (manji od nekih nogometnih seoskih klubova), tanak roster (uz samo Mateja Karlovića koji je cijelu sezonu odigrao na prvoligaškoj razini), ozljede (čitaj: Vladović), školske fakultetske obveze, nedostatak termina za treninge itd., ali to je tema za neku drugu priču…
Ako mogu kuglačice, mogu i košarkaši
Dakle, vjerujem da će sve biti fer i sportski pa ako Rudeš doista bude bolji, zla kob za Đakovčane. Vjeru u sportski završetak natjecanja daje mi primjer Prve hrvatske kuglačke lige gdje je situacija bila slična ovoj košarkaškoj. U posljednjem kolu Mlada (prvak iz Rijeke) igra protiv Rijeke kojoj bodovi trebaju za opstanak, Podravka n svom terenu vija bodove za opstanak protiv Admirala (Admiral pobijedio u Koprivnici), a Đakovo i Endi-Tekstilac mogu odigrati neriješeno i svi zadovoljni (Đakovo pobijedilo). Svi su odigralo pošteno i korektno, a u takvim odnosima najdeblji kraj izvukao je Endi-Tekstilac (netko mora ispasti!). Ovakav rasplet začepio je usta svima onima koji su sumnjali u neke igre i igrice. Vjerujemo da će i posljednje košarkaško kolo proći regularno.
Drugo prvenstvo Prve košarkaške lige završava u subotu utakmicama 22. kola. U gornjem dijelu sve je manje-više poznato: Sonik je prvak, Dubrava druga, Dubrovnik treći, Agrodalm četvrti. Jazine Arbanasi, nakon prvoga dijela odlični, odlaskom nekolicine igrača, pali u drugom dijelu… Međutim, do posljednja tri kola čak šest momčadi strepilo je za opstanak (Universitas, Zapruđe, Pula, Rudeš Đakovo i doduše, već otpisani Kvarner 2010) što potvrđuje izjednačenost lige u odnosu na prošlogodišnje premijerno izdanje kada je recimo Borovo sa osam pobjeda završilo na petom mjestu (i tada zbog financijskih razloga odustalo od natjecanja).
I prije posljednjega kola Đakovčani su se doveli u situaciju da više ne odlučuju sami o sebi. I to je tema ovoga članka. U Đakovu dolazi Pula 1981 koja je slavodobitno prošlo kolo pobjedom protiv Kvarnera slavila opstanak u ligi. A u najtežoj situaciji ostali su Đakovčani i Rudežani, sa sedam ostvarenih pobjeda. I utakmica u Đakovu nije sporna: ako Puležani pobijede, Đakovčani su predzadnji. Sve je jasno! A što ako Đakovčani pobijede? Tada moraju osluškivati što će se dogoditi u Zagrebu gdje četvrtoplasirani Agrodalm (skor 14-7) učiniti protiv Rudeša (skor: 7:14). Agrodalm je siguran četvrti, može se pripremati za doigravanje u kojemu ga očekuje Sonik Puntamika), možda može odmarati neke ključne (umorne) igrače…
Prije dva tjedna u Đakovu su gostovali košarkaši Agrodalma i u uzbudljivoj završnici upisali pobjedu koja im je dobrim dijelom osigurala doigravanje i njihovoj pobjedi nema niti mrvice zamjerke. Već tada sam, pomalo provokativno, upitao trenera Joška Garmu o utakmici posljednjega kola. Evo njegovoga odgovora:
