“Uz nogomet, moje je srce puno…”

0
1480

HAJDUČKA PRIČA IVANA GUDELJA PREDSTAVLJENA U ĐAKOVU

Hrvatski nogometni klub Đakovo Croatia upriličila je 7. listopada u klupskim prostorijama promociju knjige Blaža Duplančića „Ivan Gudelj Hajdučka priča“ koja je privukla veliki broj ljubitelja nogometa i Hajduka.

Nekoliko dalmatinskih pjesama uvelo nas je u promociju koja je protekla u ležernim, prijateljskim i nogometom nabijenim emocijama. U ime domaćina sve nazočne, i samoga aktera ove priče Ivana Gudelja, pozdravio je predsjednik HNK Đakovo Croatia Ivan Mikulić zahvaljujući se samome Gudelju koji se puno puta pokazao prijateljem đakovačkoga nogometa i kluba.

U program promocije uvela nas je voditeljica Marina Soldat Kos koja je najavila predstavljača Marija Plavčića i legendu osječkoga nogometa Roberta Špehara te samoga glavnoga protagonistu Ivana Gudelja. U ime kluba predsjednik Mikulić uručio mu je prigodan poklon. Mikulić je u svom obraćanju istaknuo da je priča Ivana Gudelja primjer mladim nogometašima da osim „najvažnije sporedne stvari na svijetu“ postoji i stvarni život na kojega se morao priviknuti junak ove priče.

U ime grada gosta je pozdravio zamjenik gradonačelnika Antun Galić koji se zahvalio i svim članovima uprave kluba na trudu i radu kojega su uložili za napredak đakovačkoga nogometa. Osim toga, Đakovo kao srce Slavonije ima puno navijača Hajduka koji se dobro sjećaju igara Ivana Gudelja.

Emotivnim riječima svoje izlaganje počeo je Robert Špehar koji je istaknuo da je kao dječak gledao igre Ivana Gudelja i navijao za sve klubove koji su igrali u europskim kupovima. Iz današnje perspektive nikada nije vjerovao da će s Gudeljem biti kućni prijatelj. Osim nogometne veličine, Špehar je istaknuo i ljudsku veličinu čovjeka kojemu je karijera prekinuta teškom bolešću u 26. godini života.

Nakon Špeharovoga izlaganja uslijedio je petnaestominutni film o karijeri Ivana Gudelja. U nekoliko navrata asistencije i golovi popraćeni su spontanim pljeskom prisutnih.

Mario Plavčić predstavio je samu knjigu. S vidnom dozom emocija Plavčić je istaknuo nekoliko važnih detalja iz Gudeljeva nogometnoga, ali i privatnoga života. „Gudelja je u nogomet uveo Marinko Boban, otac Zvonimira Bobana koji ga je registrirao u NK Mračaj gdje su se nogometom počeli baviti i Ivan Buljan, Zvonimir Boban. Nakon toga slijedi odlazak u Hajduk gdje započinje zvjezdana nogometna priča Ivana Gudelja.“ Plavčić je istaknuo i dva Gudeljeva remek djela: utakmicu Hajduk – Valencia  4:1 i pobjedu protiv Dnjipra 2:0 u kojoj je Gudelj postigao oba pogotka. Nakon Zlatka Vujovića i Slaviše Žungula, Ivan Gudelj treći je strijelac Hajduka. Istaknut je i prvi nastup Gudelja za reprezentaciju bivše države. „Iako je Gudelj bio na klupi za rezervne igrače, toga 13. lipnja 1979. godine, osjećao se jako ponosno. Nažalost, 13. rujna 1985. godine nakon utakmice protiv Crvene Zvezde prekinuta je nogometna karijera jednoga od najvećih talenata hrvatskoga nogometa.“

„No, nakon igračke karijere Ivan Gudelj pokazuje svoju ljudski veličinu. I dalje ostaje uz nogomet, akademski obrazovan (profesor kineziologije) nastavio je s trenerskim poslom u kadetskoj reprezentaciji Hrvatske. Proglašavan je najboljim sportašem Dalmacije u konkurenciji svjetski poznatih splitskih košarkaša Kukoča i Rađe, prije dvije godine dobitnik je Godišnje nagrade Grada Splita…“

„Uz nogomet moje je srce puno…“

„Uvijek sam emotivan kada se nalazim na ovakvim promocijama. Mogu reći da sam izuzetno sretan što sam danas u Đakovu, gradu u kojemu imam puno prijatelja s kojima me vežu i nogometne uspomene. S dosta sam Đakovčana imao priliku biti na zelenom polju ili kao igrač ili kao trener. Spomenut ću Pavu Majera, Luku Dilbera, Čedu Marasa, Miroslava Bičanića, Miroslava Žitnjaka, Antuna Labaka, Igora Totha koji je Hajduku zabio jedan gol, ali i Ivana Nevistića i Josipa Mitrovića koje sam trenirao u mladoj reprezentaciji. Sve su to vrhunski nogometaši na koje Đakovo može i mora biti ponosno.“

 

O svojoj igračkoj karijeri Gudelj je istaknuo: „Uvijek kada sam oblačio Hajdukov dres, prolazila me jeza jer sam uvijek imao odgovornost prema navijačima. Sanjao sam da ću s Hajdukom osvojiti nešto veliko. I kada sada sagledam prošlost, u kratkoj karijeri prekinutoj bolešću, ostvario sam sve svoje snove: igrao sam u Hajduku, a to je posebna čast za svakoga nogometaša, igrao u reprezentaciji, bio kapetan obje selekcije. Jedino nisam uspio ostvariti inozemnu karijeru, a u to vrijeme Real i Barcelona zanimali su se za mene. Nakon nogometne karijere život me nije mazio, ali svoju nogometnu priču nastavio sam kao trener i ovom knjigom širim istinu o nogometnom putu jednoga talentiranoga nogometaša. Uz nogomet moje je srce puno“, zaključio je svoje izlaganje Ivan Gudelj.

Na kraju promocije Ivan Gudelj strpljivo je potpisivao knjige, uz obavezno fotografiranje. Mnogima će ova knjiga i fotografija biti lijepa uspomena na jednoga velikoga hrvatskoga nogometaša.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here