Sramotna odluka košarkaških prvoligaša!

0
841

TKO JOŠ TVRDI DA KOŠARKAŠKI KLUBOVI NEMAJU NOVCA

Hrvatski košarkaški savez prvi je donio odluku o završetku sezone uslijed korona virusa što se iz današnje perspektive pokazalo odličnom odlukom.

HKS si je ovih mjeseci dao truda promišljati o budućnosti hrvatske klupske košarke koje je opterećena neimaštinom klubova što se najbolje manifestiralo u prošlogodišnjim nastupima Kupa Krešimira Ćosića gdje su pojedini klubovi namjero igrali s drugim sastavima kako bi što prije ispali iz kupa natjecanja (bilo je smiješno kako su košarkaši Rudeša puštali da Đakovčani pobijede usred metropole).

Iako nam je košarka trenutno „u banani“ (to već traje desetljećima) moram pohvaliti inicijativu Hrvatskog košarkaškoga saveza koji je tijekom posljednja dva mjeseca promišljao kako olakšati klubovima u ovim teškim financijskim vremenima. Tako je u Zagrebu održan sastanak predstavnika klubova Prve košarkaške lige (iznad je Premijer liga) pokušavajući doći do najoptimalnijega sustava natjecanja. Savez predložio da se Prva liga podijeli u dvije skupine: Sjever i Jug. Treba bit iskren pa reći da bi ovakav sustav natjecanja bio poželjniji za sjevernu i istočnu regiju koje vode tešku muku s financijskim sredstvima, ali i dugačkim putovanjima koja iziskuju i povećane troškove. Samo kao primjer, navest ćemo da je u prošloj sezoni Prva liga bila bez kluba iz ove dvije regije. Godinu dana ranije Đakovo je nastupilo i odmah kao jedanaesta momčad lige ispalo, dvije godine prije u prvom izdanju jedinstvene lige bilo je Borovo koje je odustalo od drugoga nastupa. Belišćani su imali priliku igrati Prvu ligu, ali nisu htjeli.

Dakle, svima su poznati problemi prije svega financijski, ali i organizacijski. I na sastanku hladno deset od dvanaest klubova odbije ovakav prijedlog. A na sastanku su bili predstavnici sljedećih klubova: Samobor, Zapruđe, Sesvete, Dinamo Zagreb (bivši Rudeš), Bosco, Cedevita Junior (šest klubova tzv. „ZG tramvaj lige“ i četiri „dalmatinca“: Jazine Arbanasi, Dubrovnik, Ribola Kaštela i Omiš. Na sastanku se nisu pojavili: Pula 1981 i Universitas (druga momčad Splita).

Sram vas bilo, zagrebački kmećavci!

Što reći? Sram vas gospodo iz metropole bilo. Zar vas nije sramota da u vašim zagrebačkim dvoranama bude po pedesetak do stotinjak gledatelja (to mora biti nekakav teški lokalni . kvartovski derbi), a kada gostuju „nezagrebački klubovi“ tada studenti iz Dalmacije i Slavonije popune spomenuti broj. To vas ne zabrinjava? To nije problem? Slušati škripu tenisica i bjesomučne izljeve ZG trenera koji dolazeći npr. u Đakovo moraju spuštati glavu jer ih je razbio tamo neki Karlović, Hrkač, Češkić i Vladović…

Ovdje se moram prisjetiti i velikoga zagrebačkoga trenera Agrodalma Joška Garme koji je u prvenstvu kada su nastupili Đakovčani u 20. kolu pobijedili u Đakovu 82:81 na moj upit: Hoće li u posljednjem kolu protiv Rudeša (također se borio za opstanak) igrati sportski. Na ovo se pitanje uvrijedio tvrdeći da mu je kao sportašu svejedno protiv koga igra, da ga uvijek zanima pobjeda. I naravno, u posljednjem kolu Agrodalm, nakon trideset minuta igre, ima vodstvo od 12 poena. I u posljednjoj četvrtino Rudeš napravi preokret i za deset minuta ostvari rezultat 27:10 i dođe do pobjede. A Đakovo ispada iz lige. Tada dijalektički upitah: A kakav je to trener koji za deset minuta izgubi 27:10. Naravno, nikada od vrloga trenera Garme nisam dobio odgovor, ali razgovor s njime u Đakovu ljubomorno čuvam. A vi, dragi moji Đakovčani, organizirajte protivnicima večere, organizirajte im treninge dan prije utakmice, organizirajte odlaske u Vukovar… A kada iznjedrite neko talentirano dijete, samo ga vodite u Zagreb i još vičite: „Ma ne trebate platiti odštetu. Znate mi smo sretni da on igra u zagrebačkom klubu. A isti ti vas sada čine budalama. A vi dragi Međimurci, Varaždinci, Slavonci samo dodvornički spustite glavu i vičite: „Nemoj pisati, mogli bi se naljutiti!“ Dok god ne budete pokazali zube, ovi iz metropole pravit će budale od vas“ A ja sam siguran da vi to niste.

Dragi Zagrepčani, sram vas može biti! Doduše, mogu vas donekle i razumjeti jer očito da niste u svojim košarkaškim karijerama navikli igrati pred recimo 300, 400 ili 500 gledatelja što ste samo mogli doživjeti u Đakovu. Očito da vam je to problem jer ne možete se koncentrirati ako ne čujete škripu tenisica u vašim dvoranama.

Ovim činom očito ste pokazali da novac nije problem. A da trčanje među obručima nije jedini smisao košarke možda biste i shvatili. Recimo, mogli biste naučiti a je Varaždin barokni grad, đurđevačku legendu i picokima, da je Virovitica grad šećera, da je Belišće „grad papira“, da se u Vukovaru proizvode startasice, da je Đakovo Strossmayerov grad i grad lipicanaca…

Ali, koga briga za to. Psi laju, a karavane prolaze!, kaže narodna izreka! Savez će se oprati i reći: Mi smo pokušali, klubovi su tako odlučili, a Zagrepčani će sa svojim pokazom sjesti na tramvaj i odvesti su u subotnje ili nedjeljno poslijepodne u jednu od zagrebačkih dvorana. Gdje osim igrača i trenera možda zaluta pokoji polusneni ili zalutali gledatelj. Pa, živjeli vi zagrebački košarkaški dušobrižnici u ovakvom košarkaškom ambijentu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here